U malo kojoj hrvatskoj regiji jedan grad toliko dominira međunarodnim imidžem kao Dubrovnik u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Julijo Srgota, direktor županijske turističke zajednice, upravo u tome vidi razvojnu priliku: Dubrovnik ne treba promatrati kao konkurenciju ostatku županije nego kao globalni magnet kroz koji gosta možemo odvesti prema Pelješcu, Korčuli, Mljetu, Konavlima i Neretvi.
Njegova tvrdnja da gost ne razmišlja u administrativnim granicama vrlo dobro pogađa jedan od trajnih problema hrvatskog turizma. Turističke zajednice i općine imaju vlastite proračune i programe, ali gost ne zna kada je prešao iz jedne lokalne jedinice u drugu niti ga to zanima.
Ako iz Dubrovnika ode na Pelješac, želi pronaći prijevoz, vinariju, ručak i Ston kao jedan smislen dan. Ako svaki dio mora zasebno organizirati, regija još nema cjelovit proizvod.
Studeni nije turistički mjesec samo zato što smo napravili oglas
Srgota jednako jasno govori o sezonalnosti. Promocija sama ne može napraviti turizam u studenome ili ožujku ako nema letova, otvorenog hotela, restorana i sadržaja. Gost mora moći doći, prespavati, večerati i imati što raditi.
To je važna korekcija dugogodišnjem hrvatskom refleksu da se problem pred i posezone rješava dodatnom kampanjom. Marketing može pronaći kupca, ali ne može proizvesti proizvod koji ne postoji.
Za južnu Hrvatsku najveća razvojna prilika zato nije nužno novi rekord Dubrovnika. Puno je vrjednije ako međunarodna snaga njegova brenda dovede gosta koji zatim dio vremena i novca ostavlja u Konavlima, na Pelješcu, Mljetu ili u dolini Neretve.
U tom modelu Dubrovnik ne gubi. Postaje ulazna točka puno bogatijeg regionalnog putovanja, a pritisak i gospodarska korist raspoređuju se na veći prostor.