NaslovnicaBiznisHrvatska otvara 40 milijuna eura za turističku infrastrukturu izvan najrazvijenijih destinacija: novac...

Hrvatska otvara 40 milijuna eura za turističku infrastrukturu izvan najrazvijenijih destinacija: novac mora stvoriti proizvod, ne samo objekte

Foto: Harald Hetzner / Wikimedia Commons, CC0

Hrvatska je otvorila 40 milijuna eura vrijedan poziv za javnu turističku infrastrukturu na potpomognutim i brdsko-planinskim područjima. Pojedini projekt može dobiti između 500.000 i 2 milijuna eura, uz sufinanciranje do 85 posto prihvatljivih troškova. To je dovoljno velik novac da u slabije razvijenim destinacijama napravi stvarnu razliku – ali samo ako se ne potroši na niz lijepih, međusobno nepovezanih objekata koji gostu ne daju razlog da ostane duže.

Poziv je objavljen u okviru Programa Konkurentnost i kohezija 2021.–2027., a sredstva dolaze iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Prihvatljivi prijavitelji su jedinice lokalne i područne samouprave, uz uvjet da se projekti provode na potpomognutim i/ili brdsko-planinskim područjima u općinama i gradovima koji su prema Indeksu turističke razvijenosti za 2025. razvrstani u II., III. ili IV. kategoriju.

Financirati se mogu odmorišta i vidikovci, kupališna i planinarska infrastruktura, pješačke i tematske staze, šetnice te sportska infrastruktura u funkciji aktivnog turizma. Prijave su otvorene od 19. listopada do 18. prosinca 2026.

Ovo nije još jedan poziv za gradnju smještaja

Najvažnija razlika u odnosu na velik dio turističkih potpora iz prethodnih godina jest to što ovdje fokus nije na sobama, apartmanima i hotelskim krevetima, nego na javnom prostoru i sadržajima koji trebaju dati smisao boravku izvan smještaja.

To je važna razvojna korekcija. Hrvatska je u mnogim slabije razvijenim područjima posljednjih godina dobila velik broj kuća za odmor i manjih smještajnih objekata. Problem je što sama soba nije destinacija. Gost može spavati u lijepoj kući, ali ako oko nje nema staze, vidikovca, kupališta, sadržaja, lokalne gastronomije, interpretacije i jednostavne mobilnosti, teško je iz jednodnevnog ili vikend-proizvoda prijeći u ozbiljniji višednevni boravak.

Javna infrastruktura upravo tu može imati najveći učinak. Ona ne generira prihod samo jednom objektu, nego stvara osnovu koju koristi cijela destinacija: hoteli, privatni smještaj, OPG-ovi, vodiči, restorani, iznajmljivači bicikala i lokalni proizvođači.

40 milijuna eura je dovoljno za desetke ozbiljnih projekata

Minimalna potpora po projektu iznosi 500.000 eura, a maksimalna 2 milijuna. To znači da će ukupni fond, ovisno o veličini odabranih investicija, biti dovoljan za najmanje dvadesetak i potencijalno znatno više projekata.

Već sama donja granica od pola milijuna eura pokazuje da ovo nije program za kozmetičke intervencije. Lokalna samouprava koja ulazi u poziv mora imati relativno ozbiljan projekt, pripremljenu dokumentaciju i sposobnost provesti investiciju koja je veća od tipične godišnje turističke aktivnosti male općine.

Tu će se vrlo brzo pokazati i najveća slabost sustava: nije pitanje samo koliko novca država i EU nude, nego koliko lokalnih jedinica ima zrele projekte koji mogu biti prijavljeni, izvedeni i poslije kvalitetno održavani.

Najveći rizik je financirati infrastrukturu bez proizvoda

Vidikovac sam po sebi nije turistički proizvod. Ni šetnica. Ni planinarska staza. Sve to može biti važan dio proizvoda, ali tek kada je povezano s pristupom, smještajem, informacijama, prijevozom, lokalnom ponudom i razlogom da gost ostane.

Hrvatska već ima primjere javne turističke infrastrukture koja izgleda dobro na fotografiji, ali nema dovoljno snažnu ulogu u stvaranju turističkog prometa. Razlog je često isti: projekt se planira kao građevinska investicija, a ne kao dio korisničkog putovanja gosta.

Za svaku novu investiciju zato bi trebalo postaviti vrlo jednostavno pitanje: što će gost napraviti prije i poslije korištenja tog sadržaja?

Ako je odgovor samo “doći će, pogledati i otići”, učinak na lokalnu ekonomiju bit će ograničen. Ako staza ili vidikovac povezuje više mjesta, smještaj, lokalne proizvode, gastronomiju i druge aktivnosti, tada javna investicija počinje generirati širi turistički lanac vrijednosti.

Slabije razvijena područja imaju prednost jer još mogu planirati prije preopterećenja

Jadranske destinacije često pokušavaju riješiti problem nakon što je turistički volumen već postao velik. Kontinentalna i brdsko-planinska područja imaju drukčiju startnu poziciju. Njihov je izazov prvo stvoriti dovoljno potražnje.

To im daje i jednu prednost: mogu javnu infrastrukturu projektirati prije nego što se pojavi prevelik pritisak na prostor. Mogu od početka planirati pješačke i biciklističke tokove, parkiranje, digitalne informacije, nosivi kapacitet, vezu s javnim prijevozom i lokalnim poslovnim subjektima.

Drugim riječima, ne moraju ponavljati razvojni model u kojem se prvo gradi kapacitet, a zatim naknadno traži način kako njime upravljati.

Slovenski primjer pokazuje zašto javna infrastruktura nije sporedna

Slovenske planinske destinacije u prvih osam mjeseci 2026. imale su 10,8 posto više noćenja, znatno više od rasta obalnih destinacija. Taj rezultat nije nastao samo promocijom prirode. Planinski proizvod funkcionira zato što oko prirodnog resursa postoji niz povezanih elemenata: staze, žičare, prijevoz, smještaj, outdoor aktivnosti, gastronomija i jasna destinacijska organizacija.

Hrvatska sada kroz ovaj poziv ima priliku financirati dio upravo takve infrastrukture. Ali neće automatski dobiti isti rezultat. Novac mora biti uklopljen u lokalnu razvojnu strategiju, a ne samo potrošen do roka.

Potpora od 85 posto može biti prednost i zamka

Visoka stopa sufinanciranja znači da lokalna samouprava za projekt vrijedan, primjerice, milijun eura mora osigurati relativno mali dio vlastitih sredstava. To omogućuje investicije koje bi za male općine inače bile nedostižne.

Istodobno, kada najveći dio projekta plaća EU, raste rizik da lokalni kriterij postane “što možemo dobiti”, umjesto “što nam zaista treba”. To je klasična slabost grant-logike: investicija postaje atraktivna jer je dostupno financiranje, a ne zato što je tržišno opravdana.

Zato bi kvaliteta projekta trebala biti mjerena i nakon izgradnje: brojem korisnika, dodatnim noćenjima, produljenjem sezone, rastom lokalne potrošnje i povezivanjem s privatnim sektorom.

Održavanje je jednako važno kao izgradnja

Javna turistička infrastruktura ima dug životni ciklus. Stazu treba održavati, signalizaciju mijenjati, digitalne informacije ažurirati, javni prostor čistiti, a sportsku infrastrukturu servisirati.

Projekt koji ima novac za izgradnju, ali nema održiv model održavanja, nakon nekoliko godina može postati trošak ili čak reputacijski problem destinacije.

To je posebno važno kod malih lokalnih jedinica. Investicija od dva milijuna eura može biti relativno laka za financirati uz 85-postotnu potporu, ali redovni godišnji trošak upravljanja može ostati na općini ili gradu desetljećima.

Najbolji projekti bit će oni koji povežu javni i privatni sektor

Javna staza, vidikovac ili kupalište ne bi trebali konkurirati privatnom turističkom sektoru. Njihova je uloga povećati vrijednost cijele destinacije.

Najbolji rezultat dobit će mjesta koja već prije prijave znaju tko će se na infrastrukturu nadovezati: hoteli, obiteljski smještaj, OPG-ovi, outdoor agencije, vodiči, restorani, prijevoznici i kulturne institucije.

Javni novac tada stvara zajedničku platformu, a privatni sektor oko nje gradi usluge i prihod.

40 milijuna eura može promijeniti kartu turizma samo ako promijeni ponašanje gosta

Objava velikog poziva lako proizvodi dojam da se regionalni razvoj događa samim odobravanjem sredstava. U turizmu se stvarni rezultat vidi tek kada gost promijeni ponašanje: ostane dulje, dođe izvan glavne sezone, potroši više lokalno ili posjeti područje u koje prije nije dolazio.

U tom smislu 40 milijuna eura nije cilj nego alat.

Ako sredstva završe u projektima koji međusobno povezuju prostor, iskustvo i lokalnu ekonomiju, ovo može biti jedan od važnijih razvojnih programa za turizam izvan najrazvijenijih hrvatskih destinacija. Ako završe u izoliranim objektima koje lokalne zajednice kasnije teško održavaju i još teže pretvaraju u promet, iznos će izgledati puno impresivnije u tablici nego na terenu.

Izvor: Ministarstvo turizma i sporta RH / Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU, Poziv “Razvoj održivog turizma kroz ulaganja u javnu turističku infrastrukturu”, objavljeno 19. listopada 2026.

Povezani članci