Ministarstvo turizma i sporta rasporedilo je 3,203 milijuna eura na 363 projekta zelene i digitalne tranzicije turističkog gospodarstva. Iznos zvuči značajno, ali kada se podijeli po broju korisnika vidi se koliko su zapravo različite razvojne ambicije pojedinih mjera: prosječna potpora hotelima iznosi oko 22.600 eura, plovnim objektima u nautici oko 18.000, OPG-ovima oko 10.100, agencijama 7.750, a u Mjeri E tek oko 1.700 eura po odabranom korisniku. To ne znači da su potpore bezvrijedne — znači da ih treba zvati pravim imenom: većinom su to mikro i manja ulaganja, a ne transformacija poslovnog modela.
Program “Konkurentnost turističkog gospodarstva 2026. – Zelena i digitalna tranzicija poduzetnika u turizmu” namijenjen je hotelima, OPG-ovima i poljoprivrednicima koji pružaju ugostiteljske usluge, turističkim agencijama, nautičkom turizmu te dijelu malih smještajnih subjekata.
Ukupno je za 363 odabrana projekta dodijeljeno 3.203.152,36 eura. Ministarstvo navodi da je cilj ulaganje u energetsku učinkovitost, digitalizaciju, inovativne proizvode, održivost i unapređenje poslovnih procesa.
Prosječna potpora po projektu iznosi oko 8.800 eura
Ako ukupni iznos podijelimo na svih 363 projekta, aritmetički prosjek iznosi oko 8.824 eura po projektu.
Sam prosjek ne govori puno o stvarnoj raspodjeli jer pojedini korisnici mogu dobiti znatno više ili manje. Nije isto ni financira li se fotonaponski sustav, software, oprema, punionica, uređenje objekta ili novi turistički proizvod.
Ali kao orijentir pokazuje razmjer programa: riječ je o potporama koje mogu ubrzati konkretno ulaganje, ali najčešće nisu dovoljne da same financiraju ozbiljnu tehnološku ili energetsku transformaciju poduzeća.
Hoteli: 1,378 milijuna eura za 61 korisnika
Mjera A za hotele dobila je najveći pojedinačni iznos: 1.378.500 eura za 61 prijavitelja. To daje prosjek od oko 22.600 eura po projektu.
Za mali ili obiteljski hotel to može biti relevantan iznos za energetsku opremu, određeni dio digitalizacije, upravljanje potrošnjom, punionice, software ili manju rekonstrukciju usmjerenu na učinkovitost.
Za veći hotel riječ je o skromnom udjelu investicije. Modernizacija sustava grijanja i hlađenja, ozbiljni fotonaponski projekti, cjeloviti PMS/CRM stack, automatizacija procesa ili veće građevinske intervencije mjere se u puno većim iznosima.
Zato bi bilo pogrešno iz 22.600 eura izvoditi zaključak da država “digitalizira hotelijerstvo”. Realnije je reći da javni novac smanjuje trošak dijela ulaganja koje poduzetnik mora financirati i sam.
Nautika: gotovo 18.000 eura po projektu
Mjera D za plovne objekte u nautičkom turizmu raspoređuje 538.700 eura na 30 korisnika. Prosjek je približno 17.957 eura po projektu.
To je drugi najviši prosjek među pet mjera i može biti dovoljno za vrlo konkretne tehničke zahvate, opremu i dio energetske ili digitalne modernizacije plovila i poslovnih procesa.
Nautika ima dodatnu specifičnost: dio zelenih ulaganja izravno smanjuje potrošnju goriva, energije ili drugih resursa, pa investicija može imati mjerljiv operativni povrat.
OPG-ovi: oko 10.100 eura po korisniku
Za Mjeru B odobreno je 807.000 eura za 80 OPG-ova i poljoprivrednika koji nisu na području ITR-I. Prosječna potpora iznosi oko 10.088 eura.
Za malo ruralno turističko gospodarstvo takav iznos može biti relativno značajan, posebno ako se povezuje s vlastitim ulaganjem. Može pomoći u digitalnoj prodaji, energetskoj učinkovitosti, opremi ili razvoju novog proizvoda.
Ali upravo kod OPG-ova najveći razvojni problem često nije jedna konkretna investicija nego tržišna vidljivost, profesionalizacija prodaje i sposobnost da poljoprivredni proizvod, smještaj i doživljaj funkcioniraju kao jedan turistički paket.
Agencije: prosječno manje od 8.000 eura
Turističke agencije dobivaju ukupno 193.700 eura za 25 projekata, odnosno prosječno 7.748 eura.
U digitalno intenzivnoj industriji taj iznos može biti dovoljan za software, automatizaciju, novu web-prodaju, CRM, dio AI alata ili razvoj manjeg digitalnog proizvoda. Nije dovoljan za veliku transformaciju organizacije ako iza nje ne postoji vlastiti kapital i jasan plan.
Upravo kod agencija kvaliteta projekta važnija je od samog iznosa. Software kupljen zato što je subvencioniran ne stvara vrijednost ako ne mijenja proces, prodaju ili korisničko iskustvo.
Mjera E: oko 1.700 eura po odabranom korisniku
Najviše korisnika, čak 167, nalazi se u Mjeri E. Za njih je raspoređeno 285.252,36 eura, što daje prosjek od približno 1.708 eura.
Ta mjera obuhvaća fizičke osobe – iznajmljivače u domaćinstvu sa statusom Vaš domaćin/LocalHost – ali i subjekte malog gospodarstva iz skupine ostalih ugostiteljskih objekata za smještaj. Zato nije korektno svih 167 korisnika nazivati LocalHost iznajmljivačima.
Prosječan iznos od 1.700 eura dovoljno govori o karakteru mjere. To nije novac za veliku energetsku obnovu ili ozbiljan investicijski ciklus. Može biti koristan za mali zahvat, dio opreme, digitalno unapređenje, punionicu ili drugi precizno definiran trošak.
Takve mikro-potpora imaju smisla samo ako su administrativno jednostavne i ciljane. Ako korisnik za 1.700 eura prolazi kroz velik birokratski trošak, dio vrijednosti programa gubi se u procesu.
Još 200.000 eura ostaje za Mjeru E
Ministarstvo je nakon objave rezultata ponovno otvorilo Mjeru E s dodatnih 200.000 eura, a prijave se primaju do iskorištenja sredstava, najkasnije do 13. studenoga.
Time će konačni broj korisnika i ukupni iznos programa biti nešto veći od sada objavljenih 363 projekta i 3,203 milijuna eura.
Izvorni program iz srpnja imao je raspoloživih približno 3,404 milijuna eura, pa novo otvaranje Mjere E praktično koristi preostali dio predviđenog fonda.
“Zelena i digitalna tranzicija” je prevelik naziv ako nema mjerenja rezultata
Najveći problem ovakvih programa nije njihov iznos nego način na koji se kasnije govori o učinku.
Ako hotel ugradi učinkovitiju opremu, trebalo bi znati koliko je smanjena potrošnja energije. Ako agencija uvede digitalni sustav, trebalo bi pratiti povećava li produktivnost, direktnu prodaju ili kvalitetu korisničkog iskustva. Ako iznajmljivač dobije potporu za opremu, treba znati mijenja li se kvaliteta proizvoda ili samo financira trošak koji bi se dogodio i bez javnog novca.
Bez takvih mjerenja lako je broj od 363 projekta predstaviti kao 363 provedene “tranzicije”. To nije isto.
Mikropotpore mogu biti vrlo korisne ako rješavaju točno određenu prepreku
Mali iznos nije automatski loša politika. Za mikro i male poduzetnike upravo nekoliko tisuća eura može biti razlika između odgađanja ulaganja i njegove realizacije.
Problem nastaje kada se od malog instrumenta očekuje prevelik rezultat.
Program od 3,2 milijuna eura raspoređen na stotine korisnika može poboljšati tisuće konkretnih detalja turističke ponude. Ne može sam riješiti energetsku tranziciju hrvatskog hotelijerstva, tehnološki jaz agencija ili strukturne probleme privatnog smještaja.
Najvažnije pitanje nije koliko je projekata odobreno, nego što će se promijeniti nakon godinu dana
Ministarstvo navodi da je kroz ovaj tip programa do sada sufinancirano gotovo 4.500 projekata s oko 37 milijuna eura. To je dovoljno velik kumulativni iznos da bi se moglo početi sustavno mjeriti kakav je učinak imao.
Koliko su korisnici smanjili potrošnju energije? Koliko je digitalnih procesa stvarno automatizirano? Koliko je novih proizvoda prodano? Koliko je ulaganja nastavljeno nakon završetka potpore?
Odgovori na ta pitanja bili bi puno vrijedniji od pukog broja odobrenih projekata.
Za sada je najprecizniji zaključak jednostavan: država je kroz 363 odabrana projekta spustila dio troška zelenih i digitalnih ulaganja. U nekim mjerama riječ je o desecima tisuća eura po korisniku, u drugima o svega nekoliko tisuća. Razmjer potpore treba uskladiti s razmjerom očekivanja.
Izvor: Ministarstvo turizma i sporta RH, “Glavina: 3,2 milijuna eura za 363 projekata zelene i digitalne tranzicije u turizmu”, 15. listopada 2026. Prosjeke po mjeri izračunao je Turizmo.eu dijeljenjem službeno objavljenog iznosa i broja korisnika; riječ je o aritmetičkim prosjecima, ne o medijanu ili pojedinačno dodijeljenim iznosima.