Hrvatska je u rujnu ostvarila 2,6 milijuna dolazaka i 14,3 milijuna noćenja, tri posto više nego lani u oba pokazatelja. To je osjetno brži rast nego u srpnju, kada su noćenja rasla jedan posto, i kolovozu, kada su bila viša tek 0,5 posto. Jedan mjesec još nije dokaz trajnog produljenja sezone, ali 2026. prvi put daje dovoljno jasan signal da rast nakon ljetnog vrhunca može biti važniji od dodatnog povećavanja volumena u srpnju i kolovozu.
Prema podacima sustava eVisitor, Hrvatska je od siječnja do kraja rujna ostvarila 20,1 milijun dolazaka i 104,9 milijuna noćenja. U odnosu na isto razdoblje prošle godine dolasci su viši dva posto, a noćenja jedan posto.
Sama kumulativna brojka zato ne pokazuje dramatičan rast. Zanimljivija je dinamika po mjesecima. Srpanj je imao 4,7 milijuna dolazaka i 29,6 milijuna noćenja, uz rast od 2,5 posto u dolascima i jedan posto u noćenjima. Kolovoz je prvi put premašio pet milijuna dolazaka, ali su noćenja porasla samo 0,5 posto. Rujan zatim ubrzava na tri posto u oba pokazatelja.
Najzdraviji rast nije nužno najveći rast
Za hrvatski turizam dodatnih pola posto noćenja u kolovozu i dodatna tri posto u rujnu nemaju jednaku razvojnu vrijednost.
U kolovozu su kapaciteti već visoko popunjeni, infrastruktura pod najvećim pritiskom, promet najopterećeniji, a cijene najviše. Dodatni gost u tom mjesecu može povećati prihod, ali može i pojačati probleme koji su već vidljivi u najopterećenijim destinacijama.
Rujan je drukčiji. Smještaj ima više slobodnog kapaciteta, prometni sustav je rasterećeniji, lokalna zajednica lakše apsorbira dodatni broj gostiju, a svaki dodatni dan poslovanja pomaže hotelima, kampovima, restoranima, izletničkim programima i drugim uslugama produljiti sezonu.
Zato bi hrvatski turizam trebao manje slaviti svaki novi rekord u špici, a više mjeriti koliko brzo raste promet izvan nje.
Rujan već ima 14,3 milijuna noćenja
Rujan više nije mali završetak ljeta. Sa 14,3 milijuna noćenja on ima gotovo polovicu volumena srpnja i kolovoza.
Najviše noćenja u rujnu ostvarili su gosti iz Njemačke, Austrije, Hrvatske, Slovenije, Poljske, Češke, Ujedinjene Kraljevine i SAD-a. Po županijama vode Istra, Splitsko-dalmatinska županija i Kvarner, a među destinacijama Dubrovnik, Rovinj, Split, Umag i Medulin.
To je važna struktura jer pokazuje da posezonu ne nose samo domaći gosti niti samo jedan tip destinacije. U njoj su istodobno veliki obalni gradovi, istarske destinacije, Kvarner i snažna srednjoeuropska tržišta.
Istra je prirodni laboratorij za produljenje sezone
Istra već godinama ima jednu od najboljih osnova za turizam izvan srpnja i kolovoza: velik udio hotelskog i kamping smještaja, snažnu gastronomiju, vino, biciklizam, wellness, događanja i dobru cestovnu dostupnost iz Njemačke, Austrije, Slovenije i sjeverne Italije.
Zato nije slučajno da je upravo Istra među vodećim županijama u rujnu, a Rovinj, Umag i Medulin među vodećim destinacijama.
Za ostatak zemlje važnije je razumjeti zašto taj model radi nego samo pokušati kopirati promotivne kampanje. Posezona traži dovoljno razloga za dolazak kada kupanje više nije glavni motiv putovanja.
Dubrovnik i Split imaju drukčiji put do rasta
Dubrovnik i Split u rujnu ne prodaju isti proizvod kao Istra. Njihova prednost je kombinacija city-breaka, kulture, međunarodne avio-povezanosti i izleta.
Upravo zato im rujan može biti još važniji od dodatnog rasta ljetnog volumena. Grad s ograničenim prostorom ima više koristi od gosta koji dolazi u rujnu, koristi restoran, muzej i hotel, nego od dodatnog povećavanja dnevne gustoće u kolovozu.
To posebno vrijedi za Dubrovnik, gdje visitor management već mora upravljati cruise gostima, autobusima i vršnim opterećenjima staroga grada.
Rast posezone ne smije se proglasiti pobjedom nakon jednog mjeseca
Tri posto rasta u rujnu ohrabrujući je podatak, ali nije dovoljan za zaključak da je Hrvatska riješila sezonalnost.
Na rezultat mogu utjecati vrijeme, raspored praznika, aviolinije, događanja, cijene i baza iz prethodne godine. Jedan dobar rujan može biti iznimka. Tek niz godina u kojima svibanj, lipanj, rujan i listopad rastu brže od srpnja i kolovoza pokazao bi stvarnu promjenu strukture.
Za ozbiljnu analizu treba pratiti i prihod, ne samo noćenja. Ako gost u rujnu plaća znatno manje nego u kolovozu, produženje sezone može donijeti promet, ali ne nužno jednaku profitabilnost.
Hoteli, kampovi i privatni smještaj nemaju isti problem
Sezonalnost ne pogađa sve smještajne segmente jednako.
Hotel s wellnessom, kongresnom dvoranom i restoranom ima više razloga ostati otvoren izvan ljeta. Kampu je potreban drukčiji sadržaj i dovoljno velik volumen da bi svibanj ili listopad postali profitabilni. Privatni iznajmljivač može lakše zatvoriti objekt kada potražnja padne, ali tada destinacija gubi raspoloživ kapacitet i dio lokalne potrošnje.
Zato “produljenje sezone” nije jedna mjera. Svaki segment treba svoj ekonomski razlog za dulji rad.
Aviopovezanost postaje jedan od ključnih ograničavajućih faktora
U jeku ljeta Hrvatska ima vrlo široku mrežu međunarodnih linija prema obalnim zračnim lukama. Nakon rujna dio te mreže brzo nestaje.
Ako Dubrovnik, Split, Zadar ili Pula žele jači listopad i studeni, destinacijski proizvod mora biti dovoljno snažan da aviokompaniji opravda produženje linije, a hotelima dovoljno predvidljiv da ostanu otvoreni.
To je klasičan problem koordinacije. Hotel neće otvoriti dodatnih mjesec dana bez gostiju, aviokompanija neće letjeti bez potražnje, a gost neće kupiti destinaciju ako nema dovoljno otvorenih sadržaja.
Rujan bi trebao postati važniji KPI od kolovoza
Hrvatska se desetljećima navikla mjeriti kroz apsolutne rekorde u najjačim mjesecima. Takav način razmišljanja više nije dovoljan.
Ako srpanj i kolovoz rastu sporije, a rujan, svibanj ili listopad brže, to može biti zdraviji razvojni signal od još jednog vrhunca u špici.
To ne znači da ljetni promet treba padati. Znači da uspjeh više ne bi trebalo definirati samo kao “više turista”, nego kao ravnomjerniju raspodjelu prometa kroz godinu.
Prava promjena vidjet će se tek u listopadu i 2027.
Rujan 2026. daje dobar signal, ali sljedeći test je puno teži. Listopad ima znatno slabiju zračnu povezanost, manje otvorenih objekata i veću ovisnost o vremenu, događanjima i specijaliziranim proizvodima.
Ako i listopad uspije rasti brže od špice, argument o produljenju sezone bit će puno uvjerljiviji.
Za sada je najvažnije ne pokvariti poruku pretjerivanjem. Hrvatska još nije postala cjelogodišnja destinacija. Ali 2026. pokazuje nešto što vrijedi ozbiljno pratiti: turistički rast više ne mora dolaziti samo iz mjeseci u kojima već imamo najviše gostiju.
Izvori: Hrvatska turistička zajednica, eVisitor podaci za srpanj, kolovoz i rujan 2026.; objave HTZ-a od 10. kolovoza, 10. rujna i 9. listopada 2026.