Michael O’Leary upozorio je da bi europske aviokarte 2027. mogle poskupjeti i do 20 posto zbog skupljeg jet-fuela i manjeg broja raspoloživih sjedala. To nije službena prognoza cijelog tržišta niti najava da će sve karte poskupjeti jednako, ali za Hrvatsku je upozorenje ozbiljno: zemlja je posljednjih godina snažno povećala ovisnost o avio-gostima, posebno iz Ujedinjene Kraljevine, Poljske i drugih tržišta na kojima low-cost prijevoznici nose velik dio rasta.
Ryanairjev izvršni direktor u Bruxellesu je 20. listopada rekao da očekuje najveće povećanje europskih aviocijena u dugo vremena, potencijalno do 20 posto. Kao glavne razloge naveo je visoke cijene avionskog goriva nakon ratnih poremećaja na Bliskom istoku te manju ponudu sjedala zbog stečajeva i preuzimanja dijela europskih aviokompanija.
Reuters pritom vrlo jasno prenosi da je riječ o O’Learyjevoj prognozi. Ne postoji jedinstvena europska odluka o povećanju cijena, niti će svi prijevoznici, rute i datumi reagirati jednako.
Najvažniji detalj nije 20 posto, nego hedging
Aviokompanije cijenu goriva često zaključavaju unaprijed kroz hedging ugovore. To im omogućuje da dio budućih troškova učine predvidljivim čak i kada tržišna cijena nafte ili jet-fuela snažno raste.
Ryanair je za 2026. imao oko 80 posto potreba za gorivom zaštićenih na približno 67 dolara po barelu. Za 2027. situacija je puno slabija: prema Reutersu, kompanija ima hedgirano tek oko 15 posto potreba po približno 85 dolara, dok su spot cijene znatno više.
To znači da će se dio šoka koji je ove godine bio amortiziran unaprijed ugovorenim cijenama puno izravnije preliti u troškove sljedeće godine.
Skuplje gorivo ne znači automatski 20 posto skuplju svaku kartu
Aviocijena nije jednostavna formula gorivo plus marža. Na nju utječu potražnja, konkurencija na ruti, aerodromske pristojbe, porezi, vrijeme rezervacije, popunjenost leta i strategija prijevoznika.
Low-cost kompanija može na nekim rutama dio višeg troška apsorbirati, a na drugima ga gotovo cijelog prebaciti na putnika. Ruta s tri konkurenta ponaša se drukčije od rute na kojoj postoji samo jedan prijevoznik.
Zato bi najava od 10 do 20 posto trebala služiti kao scenarij rizika, ne kao gotov cjenik za sezonu 2027.
Hrvatska je osjetljivija nego prije deset godina
Hrvatski turizam danas ovisi o zračnom prometu više nego prije desetljeća. Zagreb je cjelogodišnje zračno čvorište, dok su Split, Dubrovnik, Zadar, Pula i Rijeka tijekom sezone povezani s velikim brojem europskih tržišta.
Posebno su važni low-cost modeli koji su otvorili direktne veze s gradovima iz kojih tradicionalni network carrieri ne bi nužno letjeli prema Hrvatskoj.
To je Hrvatskoj donijelo rast novih tržišta, city-break prometa i individualnih gostiju. Ali isti model ima i drugu stranu: kada cijena sjedala naraste, gost vrlo brzo uspoređuje alternativne destinacije.
Poljska i Ujedinjena Kraljevina dobar su primjer rizika
U kolovozu 2026. promet hrvatskih zračnih luka prema Poljskoj rastao je gotovo 25 posto, a prema Ujedinjenoj Kraljevini osam posto. To su tržišta na kojima su low-cost i leisure prijevoznici iznimno važni.
Ako karta za četveročlanu obitelj poskupi 15 ili 20 posto, ukupni dodatni trošak može biti znatno veći od razlike u cijeni jedne hotelske noći.
Putnik tada ne uspoređuje samo Ryanair s drugim avioprijevoznikom. Uspoređuje cijeli odmor u Hrvatskoj s odmorom u Italiji, Španjolskoj, Grčkoj, Turskoj ili destinacijom do koje može doći automobilom.
Najranjivija je posezona
U srpnju i kolovozu potražnja za Hrvatskom je najveća. Dio putnika spreman je platiti više jer putuje u školskim praznicima i želi upravo Jadran.
U svibnju, lipnju, rujnu ili listopadu izbor destinacija je širi, a gost je često fleksibilniji. Ako avionska karta naglo poskupi, upravo se takav putnik najlakše preusmjerava.
To je paradoks za hrvatsku strategiju produljenja sezone. Želimo više avio-gostiju izvan vrhunca, ali su to istodobno mjeseci u kojima cjenovna konkurentnost prijevoza može imati najveći utjecaj na odluku.
City break osjeća promjenu cijene brže od klasičnog ljetovanja
Za sedmodnevni ili desetodnevni odmor avionska karta je samo jedan dio ukupnog budžeta. Za vikend ili trodnevni city break njezin udio u cijeni cijelog putovanja puno je veći.
Ako povratna karta Zagreb–London ili Dubrovnik–neki veliki europski grad poskupi za nekoliko desetaka eura, to može znatno promijeniti percepciju vrijednosti kratkog putovanja.
To je važno za Zagreb, Dubrovnik i Split, koji sve više pokušavaju graditi urbani turizam izvan ljeta.
Hotelska cijena i aviocijena ne mogu se promatrati odvojeno
Turistički sektor često raspravlja o tome jesu li hrvatski hoteli i privatni smještaj preskupi. Gost, međutim, kupuje ukupni trošak putovanja.
Ako hotel zadrži cijenu, ali let poskupi 20 posto, destinacija za gosta postaje skuplja i bez ijednog eura promjene ADR-a.
To znači da hotelijer u 2027. možda neće moći promatrati pricing samo kroz vlastitu potražnju i konkurente u susjedstvu. Morat će pratiti i cijenu pristupa destinaciji.
Skuplje karte mogu pomoći bližim tržištima dostupnima automobilom
Hrvatska ima jednu važnu zaštitu koju udaljenije mediteranske destinacije nemaju: velika emitivna tržišta poput Njemačke, Austrije, Slovenije, Češke i dijela Poljske dostupna su automobilom.
Ako zračni promet poskupi, dio europske potražnje može se dodatno okrenuti drive tržištima.
To ne znači da će svaki gost zamijeniti avion automobilom. Ali relativna konkurentnost Istre, Kvarnera i sjevernog Jadrana može rasti u odnosu na destinacije koje su za srednju Europu gotovo potpuno ovisne o letu.
Ryanair ima i vlastiti interes u dramatičnoj prognozi
O’Leary je poznat po vrlo izravnom javnom nastupu i koristi medijski pritisak u pregovorima s regulatorima, aerodromima i vladama. Njegova procjena zato nije neutralna makroekonomska prognoza.
Istodobno, visoka cijena goriva i slabija hedging zaštita jesu stvarni industrijski problemi, a i druge aviokompanije već upozoravaju na pritisak na profitabilnost i kapacitete.
Najbolje je zato odvojiti ton od signala. Možda neće doći do univerzalnog rasta od 20 posto, ali rizik viših prosječnih cijena u 2027. očito je veći nego prije nekoliko mjeseci.
Manje sjedala može biti jednako važno kao skuplje gorivo
Drugi dio O’Learyjeve argumentacije odnosi se na ponudu. Stečajevi, preuzimanja i racionalizacija kapaciteta mogu smanjiti broj raspoloživih sjedala na pojedinim tržištima.
Ako potražnja ostane stabilna, manji kapacitet prirodno povećava cijenu.
Za Hrvatsku to znači da nije dovoljno gledati samo koliko novih linija se najavi. Važan je ukupan broj sjedala po tržištu, trajanje linije kroz sezonu i konkurencija između prijevoznika.
2027. će testirati koliko je hrvatska potražnja stvarno otporna na ukupnu cijenu
Hrvatski turizam posljednjih je godina uspijevao povećavati prihod i cijene uz relativno stabilan ili blag rast noćenja. Taj model pretpostavlja da gost prihvaća skuplji proizvod jer dobiva veću kvalitetu.
Ako se istodobno povećaju cijene avionskih karata, taj argument bit će teže održati samo kroz smještaj.
Posebno će biti važno pratiti trajanje boravka. Putnik može i dalje doći u Hrvatsku, ali ostati dan kraće kako bi kompenzirao skuplji let. Tada broj dolazaka izgleda stabilno, a noćenja i lokalna potrošnja slabe.
Najvažniji odgovor nije spuštanje hotelskih cijena nego veća vrijednost putovanja
Hrvatska ne može kontrolirati globalnu cijenu jet-fuela. Može, međutim, utjecati na to koliko je proizvod vrijedan kada gost jednom plati skuplji dolazak.
Bolja javna mobilnost, jednostavniji transferi, kvalitetniji sadržaji, paketi, događanja i jasna vrijednost smještaja mogu pomoći da ukupna cijena putovanja i dalje izgleda opravdano.
Ako aviokarte 2027. stvarno poskupe dvoznamenkasto, sezona neće biti samo test avioprijevoznika. Bit će test cijelog hrvatskog turističkog proizvoda.
Izvor: Reuters, 20. listopada 2026., izjava izvršnog direktora Ryanaira Michaela O’Learyja o očekivanom rastu europskih aviocijena 2027. zbog jet-fuela, hedginga i smanjenja kapaciteta. Procjena do 20 posto je O’Learyjeva prognoza, a ne službena prognoza cijelog europskog tržišta niti najava jedinstvenog povećanja svih karata.