Istra je desetljećima bila najjača hrvatska turistička regija i prostor na kojem se nacionalni turistički rast posebno jasno vidio. Upravo zato je važna promjena jezika koja se 2026. sve češće čuje u samoj regiji. Na Forumu o urbanom planiranju i održivom razvoju turizma u Rovinju jedna od ključnih poruka bila je da Istri ne treba manje turizma nego bolji turizam, uz formulaciju „manje turista, a više prosperiteta”.
Istarska županija godišnje ostvaruje približno pet milijuna gostiju i gotovo 30 milijuna noćenja, odnosno golem udio hrvatskog turističkog prometa. Problem zato nije kako privući ljude na područje koje nitko ne poznaje, nego kako upravljati destinacijom koja ih već ima vrlo mnogo.
Novi planovi upravljanja i izračuni prihvatnog kapaciteta trebali bi dati puno konkretniji okvir takvoj raspravi. Južna Istra zajednički planira područje Pule, Medulina, Fažane, Ližnjana, Vodnjana i Marčane, što je logično jer turistički, prometni i infrastrukturni tokovi ne prestaju na granici pojedine općine.
Istodobno se otvorila i politička kritika da neki dokumenti, unatoč opsežnoj analizi, još uvijek ne daju dovoljno jasan odgovor gdje je granica dodatnog rasta. Takvu kritiku treba jasno atribuirati, ali pitanje iza nje ostaje legitimno: ako izračunamo prihvatni kapacitet, što ćemo napraviti kada rezultat pokaže da je određeni prostor već preopterećen?
„Bolji turizam” mora imati broj
Ako Istra želi više prosperiteta uz manje fizičkog pritiska, to treba pretvoriti u mjerljive ciljeve. Može to biti veći prihod po gostu, dulja sezona, veća lokalna potrošnja, viši udio kvalitetnijeg smještaja, manji prometni pritisak ili bolja dostupnost stanovanja za ljude koji u destinaciji rade.
Bez takvih pokazatelja „quality over quantity” vrlo brzo postaje slogan s kojim se svi mogu složiti, a da nitko ne mora promijeniti odluku.
Pravi test nastat će kod novih investicija. Ako određena zona ima kronične probleme s vodom, otpadom, prometom i stanovanjem, teško je istodobno tvrditi da je dosegla granicu i nastaviti dopuštati isti tip turističkog rasta. U drugom dijelu Istre dodatni hotel ili drugi turistički sadržaj može imati upravo suprotan učinak i pomoći gospodarskom razvoju.
Zato Istri ne treba jedinstvena odluka „više” ili „manje” turizma. Treba prostorno puno preciznija politika koja razlikuje mjesta gdje još postoji razvojni kapacitet od onih u kojima je najveća vrijednost upravo u tome da se struktura turizma promijeni bez dodatnog fizičkog rasta.