Hrvatska je u 2025. imala 24,5 turističkih noćenja u registriranim smještajnim objektima po stanovniku, najviše u Europskoj uniji. Malta je bila druga s 21,7, Cipar treći s 19,4, dok je prosjek EU-a iznosio sedam. Taj Eurostatov pokazatelj govori koliko je turistički promet velik u odnosu na domaće stanovništvo, ali sam po sebi ne govori zarađuje li destinacija dovoljno niti može li podnijeti opterećenje koje turizam stvara.
Eurostat je 16. listopada objavio usporedbu turističkog prometa za 2025. godinu. U EU-u je u turističkom smještaju ostvareno oko 3,1 milijardu noćenja, 4,1 posto više nego 2024. Hrvatska nije najveća europska destinacija po apsolutnom broju noćenja, ali prednjači kada se taj broj stavi u odnos prema stalnom stanovništvu. Ta razlika čini pokazatelj turističke intenzivnosti zanimljivim za upravljanje destinacijama, a ne samo za statističko rangiranje.
Gotovo tri i pol puta više noćenja po stanovniku od prosjeka EU-a
Odnos hrvatskih 24,5 i europskih sedam noćenja daje približno 3,5 puta veći intenzitet. Iza Hrvatske, Malte i Cipra slijede Grčka s 15,1 te Austrija s 14,6 noćenja po stanovniku. Usporedba pokazuje da visoka turistička ovisnost nije samo pitanje mediteranskih otoka; snažne planinske i cjelogodišnje destinacije također mogu bilježiti velik promet u odnosu na populaciju.
Hrvatska je 2024. u istoj seriji imala 24,2 noćenja po stanovniku, pa povećanje na 24,5 u 2025. ne upućuje na eksploziju intenzivnosti, nego na dodatno učvršćivanje već iznimno visoke pozicije. Za poslovnu analizu važniji je dugoročan obrazac od jedne promjene za nekoliko desetinki.
Što taj broj mjeri, a što ne?
Eurostat turističku intenzivnost računa dijeljenjem noćenja u turističkim smještajnim objektima s brojem stalnih stanovnika. Riječ je o godišnjem odnosu dviju nacionalnih veličina, ne o tvrdnji da prosječan stanovnik Hrvatske osobno primi 24,5 gosta ili da svake večeri zemlju posjećuje isti broj turista.
Metodologija ne obuhvaća jednodnevne izletnike, posjete prijateljima i rodbini, boravke u drugim kućama i stanovima te dio manjih smještajnih kapaciteta. Upravo na Jadranu, gdje su privatni i neformalni oblici korištenja nekretnina važni, takvo ograničenje treba izričito navesti. Broj od 24,5 zato nije sveobuhvatna mjera svih ljudi koji koriste destinacijsku infrastrukturu.
Nacionalni prosjek skriva veliku lokalnu razliku
U turizmu se pritisak ne raspoređuje ravnomjerno. Unutrašnjost Hrvatske, Zagreb, obala i otoci imaju različitu sezonalnost i drukčiji odnos između broja stanovnika, turističkog smještaja i posjetitelja. Lokalna zajednica s malim brojem stalnih stanovnika i velikim smještajnim kapacitetom može tijekom ljeta imati opterećenje koje nacionalni prosjek ne može opisati.
Podjednako je pogrešno iz visokog nacionalnog intenziteta zaključiti da je cijela zemlja preopterećena, kao i zaključiti da dodatni kapaciteti svugdje imaju prostora za rast. Za takvu odluku potrebni su podaci po općinama, mjesecima i mikrolokacijama te mjerenje prometa, vodoopskrbe, otpada i javnih usluga.
U Hrvatskoj je problem i raspored noćenja kroz godinu
Drugi Eurostatov podatak daje intenzivnosti dodatnu dimenziju: Hrvatska je u 2025. čak 54,5 posto svih turističkih noćenja ostvarila u srpnju i kolovozu. To znači da se velik godišnji volumen koncentrira u svega dva mjeseca. Na nacionalnoj razini obje brojke prikazuju izrazito snažnu, ali sezonski neravnomjernu turističku ekonomiju.
Nije dovoljno znati da je ukupno ostvareno mnogo noćenja. Važno je kada se događaju. Kilometri vodovodne i prometne infrastrukture ne mogu se smanjiti nakon ljeta, kao ni dugoročni trošak njihova održavanja. Dio investicija zato je potreban zbog kratkotrajnog maksimalnog opterećenja, dok se koristi infrastrukture tijekom ostatka godine raspoređuju na mnogo manje korisnika.
Velik intenzitet nije dokaz visoke profitabilnosti
Broj noćenja po stanovniku ne govori ništa o prosječnoj potrošnji, dobiti hotelijera, lokalnom poreznom prihodu ili udjelu novca koji ostaje domaćim dobavljačima. Zemlja može imati visok intenzitet i nisku dodanu vrijednost po turistu. Može imati i kvalitetnu ponudu koja stvara visoke prihode uz razmjerno mali prostorni i okolišni pritisak.
Hrvatski turistički sektor zato bi ovaj pokazatelj trebao povezivati s potrošnjom, duljinom boravka, sezonskom zauzetošću, troškovima komunalne infrastrukture i brojem zaposlenih tijekom godine. Sam rezultat u europskom poretku nije dovoljno dobar KPI za upravljanje.
Što bi destinacije trebale napraviti s podatkom?
Prvi korak je izračunati lokalni turistički intenzitet po mjesecima i usporediti ga s infrastrukturnim kapacitetom. Drugi je vidjeti gdje se promet može rasporediti bez dodatne gradnje: otvaranjem postojećih smještajnih objekata u proljeće i jesen, razvojem proizvoda izvan glavne sezone i boljim javnim prijevozom. Treći je prestati mjeriti uspjeh isključivo brojem dolazaka.
Za destinacije koje su već na vrhuncu opterećenja dodatna noćenja možda neće biti najvažniji cilj. Korisnije može biti povećati potrošnju po posjetu, produljiti poslovanje u rubnim mjesecima ili smanjiti trošak koji velik promet stvara lokalnoj zajednici. Za manje razvijene dijelove zemlje pak upravo dodatni promet može biti prilika ako se stvara pažljivo i u skladu s lokalnim potrebama.
Prvo mjesto u EU-u treba čitati kao odgovornost
Hrvatska ne mora umanjivati gospodarski značaj turizma da bi ozbiljno shvatila njegov pritisak na prostor. Eurostatovih 24,5 noćenja po stanovniku potvrđuje iznimnu veličinu turističkog sektora, ali pravo pitanje nije možemo li iduće godine ponovno biti prvi. Pravo pitanje je koliku vrijednost ostvarujemo iz te veličine i je li koristi moguće održivo raspodijeliti kroz godinu i među lokalnim zajednicama.
Izvori: Eurostat, Nights spent in tourist accommodations up 4% in 2025, 16. 10. 2026. i Eurostat, Summer peak, 7. 7. 2026. Izvedeni omjer od oko 3,5 rezultat je izračuna Turizmo.eu na temelju službenih podataka.