Hrvatska bi 2036. mogla ostvarivati 68 posto više stranih turističkih noćenja nego 2026., znatno iznad prognoziranog europskog rasta od 42 posto. Tako procjenjuje Tourism Economics u istraživanju izrađenom za hotelsku grupaciju Accor. No takvu projekciju bilo bi pogrešno čitati kao potvrdu da Hrvatskoj treba 68 posto više turističkih kreveta. Važnije je pitanje može li infrastruktura, ponuda i tržište rada pratiti eventualni rast bez pogoršanja života u destinacijama.
Izvješće The Changing Face of Europe’s Tourism Map to 2036 obuhvaća 47 europskih zemalja i razdoblje od 2026. do 2036. Autori očekuju da će međunarodna putovanja biti važan pokretač širenja europskog turizma. Za Hrvatsku projiciraju udio od oko četiri posto svih stranih turističkih noćenja u Europi, što bi je prema toj metodologiji svrstalo na osmo mjesto.
Rast od 68 posto nije godišnja stopa
Riječ je o kumulativnom rastu između 2026. i 2036., a ne o povećanju od 68 posto svake godine. Jednako tako, projekcija se odnosi na noćenja stranih gostiju u različitim vrstama smještaja, a ne samo na hotelski segment. Takva razlika posebno je važna u Hrvatskoj, gdje privatni smještaj i kamping imaju velik udio u ukupnim noćenjima.
U izvješću za Europu ukupno se predviđa 32 posto više noćenja, odnosno više od 1,6 milijardi dodatnih noćenja godišnje do kraja promatranog razdoblja. Strana noćenja trebala bi rasti 42 posto, a domaća 24 posto. Brojke su rezultat dugoročnog modela, čija se ostvarenja mogu bitno razlikovati zbog cijena, dohodaka, geopolitike, prometne dostupnosti i investicija.
Najprije treba odlučiti gdje taj rast želimo
Hrvatska nije homogena destinacija. Dodatno povećanje noćenja u vrhuncu sezone na lokacijama koje već imaju prometna zagušenja, pritisak na stanovanje i infrastrukturu nije jednako vrijedno kao veći promet u predsezoni, posezoni ili dijelovima kontinenta.
Zato projekciju treba prevesti u scenarije po županijama, mjesecima i vrstama smještaja. Ako većinu rasta preuzmu postojeći kapaciteti s boljom godišnjom popunjenošću, učinak na prostor bit će drukčiji nego ako se projekcija tumači kao poziv na masovnu novu gradnju.
Posebno vrijedi pogledati prateće sustave: vodu, odvodnju, energiju, gospodarenje otpadom, lokalne ceste i javni prijevoz. Kapacitet destinacije ne određuje samo broj kreveta nego i sposobnost zajednice da podnese vršna opterećenja.
Turizam neće rasti samo od turista koji danas dolaze
Za europsko tržište Accorovo izvješće predviđa i promjene u podrijetlu potražnje. Europa bi 2036. i dalje trebala primati većinu međunarodnih dolazaka iz drugih europskih zemalja, oko 77 posto, no azijsko-pacifička tržišta i Bliski istok mogli bi rasti znatno brže.
Autori za dolaske iz Azije i Pacifika u Europu navode projekciju rasta od 88 posto, a s Bliskog istoka od 93 posto. To nisu prognoze dolazaka baš u Hrvatsku. Ipak, hotelijerima i destinacijama otvaraju pitanje višejezične usluge, prodajnih kanala, načina plaćanja, avionskih veza i prilagodbe proizvoda različitim očekivanjima gostiju.
Veći problem od gradnje mogao bi biti kadar
Hotel se može izgraditi, ali ne može poslovati bez kvalificiranih zaposlenih. Veća potražnja tražila bi više ljudi u hotelskim operacijama, gastronomiji, održavanju, logistici, prijevozu i upravljanju destinacijama.
Hrvatska već danas mora istodobno rješavati sezonalnost rada, dostupnost radnika i produktivnost. Povećanje broja noćenja neće samo po sebi riješiti te probleme. Ako novi kapaciteti budu ovisili o sve većem sezonskom zapošljavanju i pritom ostanu slabo popunjeni izvan ljeta, investicijski rizik mogao bi rasti zajedno s prometom.
Više prostora za zaradu izvan same sobe
Accor za Europu projicira povećanje potrošnje stranih putnika od oko 64 posto, s približno 825 milijardi eura 2026. na više od 1,3 bilijuna eura 2036. Među kategorijama izdvaja rast izdataka za gastronomiju, trgovinu te rekreaciju i kulturu.
Za hrvatsku turističku ekonomiju to je razvojno važna poruka, čak i ako se projekcija pokaže previsokom: povećanje ukupne vrijednosti boravka ne mora značiti samo skuplju sobu. Može značiti bolju gastronomiju, kvalitetnije izlete, lokalne proizvode, kulturne programe i usluge koje ostaju u destinaciji.
Prognoza je scenarij, ne razvojni plan
Accor je zainteresirana globalna hotelska grupacija, a istraživanje je za nju izradio Tourism Economics. Podaci zato zaslužuju pozornost, ali ne mogu zamijeniti neovisno domaće planiranje kapaciteta i ulaganja. Pogotovo ne mogu dokazati koliko će pojedina hrvatska destinacija za deset godina imati gostiju.
Hrvatskoj nije dovoljno postaviti cilj da do 2036. ostvari više noćenja. Treba odrediti koliko rasta može prihvatiti u vršnim mjesecima, koliko želi usmjeriti izvan njih i kako će mjeriti prihode, javne troškove, produktivnost i kvalitetu života lokalnog stanovništva. Tek tada će ambiciozna prognoza postati koristan alat, umjesto još jednog velikog postotka za naslovnicu.
Izvor: Accor, The Changing Face of Europe’s Tourism Map to 2036, prognoze Tourism Economicsa, 2026. Projekcije i njihove poslovne interpretacije nisu ostvareni statistički podaci niti službeni hrvatski ciljevi.