Nedostatak ljudi u turizmu godinama se opisivao kao sezonski problem. U proljeće bi počela potraga za kuharima, konobarima, sobaricama i drugim radnicima, tijekom ljeta tržište bi bilo pod najvećim pritiskom, a nakon sezone problem bi barem privremeno nestao. Današnji podaci pokazuju da takav opis više nije dovoljan.
U travnju 2026. u Hrvatskoj je bilo 105.231 stranih radnika s važećom dozvolom za boravak i rad te prijavljenim boravkom. Među sektorima s najvećim brojem dozvola bili su građevinarstvo, ugostiteljstvo i turizam, dok su među najbrojnijim državljanstvima bili radnici iz Bosne i Hercegovine, Filipina, Nepala, Srbije i Sjeverne Makedonije.
HZZ-ovi podaci dodatno pokazuju gdje je potražnja najveća. Do kraja kolovoza izdana su 69.732 pozitivna mišljenja za zapošljavanje stranih radnika, među kojima više od deset tisuća za pomoćne kuhare, gotovo deset tisuća za pomoćne konobare te više od tri tisuće za sobarice i sobare.
Istodobno broj domaćih radnika koji preko evidencije HZZ-a ulaze u sezonske poslove godinama je znatno manji nego prije desetak godina. To ne znači da je domaća radna snaga nestala iz turizma, ali jasno pokazuje da se struktura tržišta promijenila i da veliki dio sektora bez stranih zaposlenika više ne može održavati današnji opseg poslovanja.
Radna dozvola je početak, ne rješenje
U takvom okruženju poslodavac ne rješava problem onoga trenutka kada pronađe agenciju u Nepalu ili na Filipinima. Strani radnik mora doći, dobiti odgovarajući smještaj, razumjeti radni proces, sigurnosna pravila i očekivanja gosta te se uklopiti u tim koji često govori nekoliko jezika.
Regulatorni okvir također postaje stroži. MUP je u travnju 2026. upozorio na velik broj nepravilnosti u zapošljavanju stranaca, a gotovo polovica evidentiranih prekršaja odnosila se na ugostiteljstvo. To dodatno smanjuje prostor za model u kojem se radnike uvozi brzo, bez ozbiljne pripreme i odgovornosti poslodavca za uvjete u kojima žive i rade.
Za hotelske kompanije posebno važna postaje stambena infrastruktura zaposlenika. Ako soba ili stan na Jadranu tijekom ljeta vrijedi više kao turistički smještaj nego kao stan za radnika, poslodavac koji nema vlastiti smještaj sve teže može privući i domaće i strane ljude. Zato veliki sustavi sve češće investiraju u kapacitete za zaposlenike jednako planski kao u gostinjske sobe.
Drugi izazov je zadržavanje ljudi. Hotel više kategorije teško može svake godine od nule graditi operativni tim i istodobno očekivati konzistentno premium iskustvo gosta. Dio poslova može se naučiti relativno brzo, ali za recepciju, gastronomiju, održavanje složenih sustava i menadžment treba iskustvo koje se ne može kupiti jednom radnom dozvolom.
Zato pitanje hrvatskog turizma više nije samo odakle ćemo dovesti dovoljno radnika za iduće ljeto. Puno je važnije hoćemo li stvoriti uvjete u kojima kvalitetan zaposlenik, bez obzira dolazi li iz Hrvatske, Nepala ili Filipina, želi ostati u kompaniji i sljedeće godine.