Venecija je godinama jedan od najpoznatijih europskih primjera grada kojem turistička popularnost stvara probleme gotovo jednako velike kao i koristi. Poseban pritisak stvaraju jednodnevni posjetitelji: koriste javni prostor i infrastrukturu, koncentriraju se na nekoliko najpoznatijih lokacija i odlaze prije nego što njihova potrošnja poprimi strukturu gosta koji u gradu noći.
Grad je zato uveo Access Fee, naknadu za određene jednodnevne posjete povijesnoj jezgri. Sustav je tijekom godina proširivan na veći broj najopterećenijih dana, uz online registraciju i provjeru QR kodova. Iznos nije toliko visok da bi većinu ljudi sam po sebi odvratio od Venecije, zbog čega je zanimljivije promatrati ga kao alat upravljanja nego kao klasičnu ulaznicu.
Najveća novost zapravo nije nekoliko eura koje posjetitelj plaća. Grad prvi put dobiva puno bolji uvid u broj ljudi koji određenog dana planiraju doći, razlikuje goste koji noće od dnevnih posjetitelja i može sustavnije povezivati turistički promet s kalendarom najvećih opterećenja. Rezervacijski sustav tako postaje i podatkovna infrastruktura.
To ne znači da je Venecija pronašla rješenje overtourisma. Ako je naknada dovoljno mala da većina posjetitelja nastavi dolaziti, teško je očekivati da će sama cijena značajno smanjiti gužvu. Sustav također ne rješava probleme stanovanja, komercijalizacije povijesne jezgre, kruzera, prometa ili činjenice da se ogroman broj ljudi želi naći na gotovo istim lokacijama.
Ipak, uvodi jedan važan princip: dnevni posjetitelj i gost koji u destinaciji boravi nekoliko dana nisu isti oblik turističkog prometa. Ne koriste prostor na isti način, ne stvaraju istu potrošnju i ne opterećuju infrastrukturu u istom odnosu prema gospodarskoj koristi koju donose.
Što bi takav model značio za Hrvatsku?
Dubrovnik je prvi očiti primjer, ali ne mora biti jedini. Destinacije koje imaju velik broj jednodnevnih posjetitelja trebale bi puno preciznije znati koliko ljudi ulazi u najopterećenije zone, u koje vrijeme dolaze, koliko ostaju i kolika se stvarna lokalna potrošnja veže uz taj promet.
Ne bismo automatski predlagali ulaznicu za hrvatske gradove. Naknada ima smisla tek ako rješava konkretan problem i ako destinacija zna što želi postići: smanjiti broj posjeta u određenim danima, potaknuti rezervacije unaprijed, financirati dodatne troškove infrastrukture ili bolje rasporediti dolaske kroz dan.
Zanimljivija od same naplate mogla bi biti rezervacija vremenskih termina za najopterećenije zone ili atrakcije. Ako destinacija unaprijed zna da će između 11 i 13 sati imati najveći priljev cruisera, organiziranih grupa i individualnih posjetitelja, može drukčije upravljati prometom, autobusima, grupama i ulazima u atrakcije. Dio gostiju može se cijenom ili dostupnošću termina potaknuti na raniji ili kasniji dolazak.
Venecijanski eksperiment zbog toga ne treba promatrati kao dokaz da treba naplaćivati ulazak u grad. Puno je korisnije pratiti hoće li grad zahvaljujući sustavu početi bolje upravljati dnevnim turističkim prometom. Ako rezultat ostane samo novi prihod bez smanjenja pritiska i kvalitetnijeg upravljanja prostorom, alat je promašio veći dio svoje svrhe.
Kako model funkcionira
Velik broj jednodnevnih posjetitelja stvara snažan pritisak na povijesnu jezgru, infrastrukturu i javni prostor, uz drukčiji odnos troška i lokalne potrošnje od gostiju koji noće.
Access Fee i obvezna online registracija za određene dane, uz QR provjeru ulaska i bolji podatkovni uvid u dnevne posjete.
Za određene dane jednodnevni posjetitelji se online registriraju, plaćaju pristupnu naknadu i dobivaju QR kod; sustav razlikuje dnevne posjetitelje od gostiju koji noće.
N.P.
N.P.
N.P.
N.P.
N.P.
Relativno niska naknada možda neće sama smanjiti gužvu; sustav ne rješava stanovanje, komercijalizaciju jezgre, kruzere ni prostornu koncentraciju posjetitelja.
Dubrovnik ili druga destinacija s mnogo jednodnevnih posjetitelja: najprije precizno mjeriti ulaske, vrijeme dolaska, trajanje boravka i lokalnu potrošnju; zatim testirati rezervaciju vremenskih termina za najopterećenije zone ili atrakcije.
Naknadu ili rezervaciju koristiti samo ako rješava jasno definiran problem — smanjenje vršnog opterećenja, raspored dolazaka, financiranje dodatne infrastrukture ili poticanje dolaska izvan špice.