Gotovo svaka turistička destinacija danas želi biti održiva. Problem je što riječ sama po sebi više ne govori mnogo. Može označavati hotel koji je zamijenio plastične bočice, grad koji je kupio nekoliko električnih vozila, destinaciju s velikim zaštićenim područjem ili jednostavno novu marketinšku kampanju u zelenoj boji.
Slovenija je pokušala izbjeći upravo takvu neodređenost. Green Scheme of Slovenian Tourism, pokrenut 2015., postavio je zajedničku metodologiju prema kojoj destinacije i turistički ponuđači prolaze procjenu i tek nakon ispunjavanja kriterija mogu koristiti oznaku Slovenia Green. Na kraju 2025. sustav je imao 286 nositelja oznake, među kojima 58 destinacija i 162 smještajna objekta.
Za destinacije se procjenjuje 84 kriterija raspoređenih u šest područja. Oni ne gledaju samo okoliš, nego i upravljanje, društvene i gospodarske učinke te druge elemente održivog razvoja. Time oznaka prestaje biti nagrada za jedan projekt i postaje periodični pregled načina na koji destinacija funkcionira.
Posebno je korisno što se sustav razvija. Tijekom 2026. naglasak je dodatno stavljen na digitalizaciju, kvalitetu podataka i provjeru iskustva gosta. Drugim riječima, destinacija ne može jednom dobiti oznaku i deset godina živjeti od stare reputacije, nego mora pokazivati napredak i ponovno dokazivati standard.
Hrvatskoj ne treba još jedan zeleni logo
Kada bismo nešto preuzimali iz slovenskog modela, najmanje bi nas zanimala sama oznaka. Hrvatska već ima dovoljno certifikata, nagrada i logotipa koje prosječan gost teško razlikuje. Puno vrjednija bila bi zajednička metodologija destinacijskog scorecarda.
Svaka destinacija mogla bi periodično pratiti ograničen skup usporedivih pokazatelja: sezonalnost, potrošnju vode i energije, udio održive mobilnosti, zadovoljstvo stanovnika, gospodarsku korist, gospodarenje otpadom, stanje prostora, dostupnost i nekoliko drugih područja koja su stvarno relevantna za lokalni turizam.
Ključ nije napraviti nacionalnu ljestvicu na kojoj će jedna općina biti „održivija” od druge. Dubrovnik i malo kontinentalno mjesto imaju potpuno različite probleme. Korisnije je uspoređivati destinaciju sa samom sobom kroz vrijeme i pitati je li nakon tri godine njezin turizam zaista manje sezonski, troši li resurse učinkovitije i smatraju li stanovnici da se kvalitetom života upravlja bolje.
Takav sustav imao bi još jednu praktičnu korist. Novi hrvatski planovi upravljanja destinacijama već zahtijevaju velik broj podataka i pokazatelja. Umjesto da svaka turistička zajednica iznova izmišlja vlastiti dashboard i metodologiju, dio podataka mogao bi se standardizirati tako da različite institucije konačno razgovaraju istim jezikom.
Slovenija nije riješila sve probleme turizma zato što ima Green Scheme. Ali je održivost pretvorila u proces u kojem postoji metodologija, mjerenje i ponovna provjera. To je puno ozbiljniji pristup od kampanje koja će destinaciju proglasiti zelenom zato što je ove godine posadila nekoliko stabala.
Za Hrvatsku bi najveća vrijednost takvog modela bila upravo u tome da pojam „održiva destinacija” prestane biti stvar samoprocjene i postane pitanje na koje možemo odgovoriti brojkama, pravilima i promjenom kroz vrijeme.
Kako model funkcionira
Pojam održive destinacije često ostaje marketinški neodređen i nije povezan sa zajedničkim kriterijima, podacima ni periodičnom provjerom.
Green Scheme of Slovenian Tourism koristi zajedničku metodologiju, skup kriterija, procjenu i periodičnu ponovnu provjeru nositelja oznake Slovenia Green.
Destinacije prolaze procjenu 84 kriterija u šest područja; sustav obuhvaća i turističke pružatelje usluga te se metodologija razvija i ponovno provjerava.
Na kraju 2025. sustav je imao 286 nositelja oznake, uključujući 58 destinacija i 162 smještajna objekta.
N.P.
N.P.
N.P.
Zajednička metodologija, standardizirani pokazatelji i kvalitetni podaci koji omogućuju praćenje promjene kroz vrijeme.
Destinacije imaju različite probleme pa sustav ne smije postati pojednostavljena nacionalna ljestvica niti još jedan marketinški logo.
Uvesti standardizirani hrvatski destinacijski scorecard s ograničenim skupom pokazatelja poput sezonalnosti, vode i energije, mobilnosti, zadovoljstva stanovnika, gospodarske koristi, otpada i stanja prostora.
Povezati scorecard s planovima upravljanja destinacijama tako da turističke zajednice ne izmišljaju zasebne metodologije i da se napredak destinacije mjeri kroz vrijeme.