Grčka 70 posto budžeta turističkih vaučera usmjerava izvan sezone: može li se potražnja namjerno prebaciti na slabije mjesece?

Produženje turističke sezone jedna je od onih tema oko kojih se gotovo sve mediteranske zemlje slažu, ali puno ih je manje spremno vlastitim novcem mijenjati ponašanje gostiju. Grčka je svojim programom Tourism for All 2026.–2027. otišla upravo u tom smjeru: 70 posto ukupnog budžeta programa usmjerava na putovanja izvan glavne sezone, a vrijednost vaučera u tom razdoblju veća je nego tijekom ljetnog vrhunca.

Logika je jednostavna. Ako država već subvencionira domaća turistička putovanja, onda nema mnogo smisla najveći dio javnog novca trošiti upravo u tjednima kada hoteli, apartmani i destinacije ionako imaju dovoljno gostiju. Veći vaučer u proljeće, jesen ili zimu daje korisniku konkretan razlog da termin putovanja pomakne u razdoblje u kojem turističkom gospodarstvu dodatna potražnja puno više znači.

U grčkom programu osnovna vrijednost vaučera izvan glavne sezone iznosi 300 eura, nasuprot 200 eura u visokoj sezoni, dok su za određene skupine predviđeni i veći iznosi. Time država ne pokušava samo pomoći građanima da si priušte odmor, nego novcem izravno oblikuje vrijeme u kojem će se ta turistička potrošnja dogoditi.

To je važna razlika prema klasičnom turističkom poticaju. Ako korisnik dobije jednak iznos bez obzira putuje li u kolovozu ili studenome, javni novac uglavnom prati potražnju koja već postoji. Ako se poticaj znatno povećava u slabijem dijelu godine, država pokušava stvoriti novu potražnju upravo ondje gdje je tržište samo ne stvara dovoljno.

Za hotel ili destinaciju takav gost ima veću vrijednost nego što pokazuje samo iznos vaučera. U razdoblju slabe popunjenosti fiksni troškovi objekta postoje bez obzira na broj gostiju. Dodatna rezervacija može pomoći da hotel ostane otvoren, restoran zadrži zaposlenike, a destinacija opravda rad muzeja, wellnessa, prijevoza ili drugih sadržaja koji bez dovoljno prometa tijekom zime teško opstaju.

Kako bismo takav model primijenili u Hrvatskoj?

Hrvatska već godinama pokušava produljiti sezonu, ali velik dio javne promocije i dalje se nalazi u neobičnoj poziciji: ulažemo novac u privlačenje gostiju, a zatim se najveći turistički pritisak ponovno koncentrira u srpnju i kolovozu. Grčki model zanimljiv je zato što ne pokušava samo uvjeriti ljude da dođu u listopadu, nego mijenja ekonomsku računicu njihova putovanja.

Ne bismo predlagali nacionalni program kojim bi država subvencionirala svako putovanje izvan sezone. Hrvatski pilot mogao bi biti puno precizniji. Primjerice, vaučer bi vrijedio samo u odabranim kontinentalnim destinacijama ili jadranskim područjima s dovoljno sadržaja izvan ljeta, uz uvjet minimalnog broja noćenja. Dodatni bonus mogao bi se dobiti za korištenje lokalne gastronomije, kulture, wellnessa ili javnog prijevoza.

Takav program trebalo bi od početka mjeriti. Ne samo koliko je vaučera iskorišteno, nego koliko je noćenja stvarno generirano u mjesecima u kojima ih inače ne bi bilo, kolika je bila dodatna privatna potrošnja uz javnu subvenciju i jesu li objekti zbog programa produljili razdoblje rada. Bez toga bi i dobro zamišljena mjera lako postala samo još jedan turistički popust.

Grčka pokazuje da se sezonalnost ne mora tretirati kao klimatska činjenica na koju turistička politika ne može utjecati. Ne možemo promijeniti vrijeme ni školske praznike, ali možemo promijeniti ekonomsku motivaciju gosta. Ako već trošimo javni novac na poticanje turizma, razumno je barem pitati u kojem dijelu godine nam je taj dodatni gost najpotrebniji.