Benidorm troši manje vode unatoč turističkom rastu: može li destinacija upravljati vodom kao podacima?

Rasprave o turizmu i vodi lako se pretvore u moralni sukob između turista i stanovnika. Tijekom ljeta, kada su obalne destinacije najpunije, raste potrošnja upravo u razdoblju kada klimatski uvjeti mogu smanjiti raspoloživost vode. Najjednostavnija reakcija tada je pozvati gosta da se kraće tušira i ponovno koristi ručnik.

Benidorm pokazuje zašto je takav odgovor nedovoljan. Destinacija s vrlo intenzivnim turističkim prometom godinama ulaže u digitalizaciju vodnog sustava, otkrivanje curenja, ponovno korištenje pročišćene vode i nadzor potrošnje. Učinkovitost mreže doseže približno 95 posto, ponovno se koristi više od trećine pročišćene vode, a ukupna je potrošnja smanjena oko 18 posto unatoč dugoročnom rastu turističke aktivnosti.

To mijenja redoslijed pitanja. Prije nego što turiste pozovemo na štednju, destinacija bi trebala znati koliko vode nestaje u mreži, gdje nastaju najveća dnevna opterećenja, koji tipovi smještaja imaju najveću potrošnju i koliko se pitke vode koristi za namjene za koje ona možda nije potrebna.

Benidorm upravo zato razvija sve detaljniji podatkovni sustav. Daljinsko očitanje i digitalni nadzor omogućuju ranije otkrivanje curenja i problema, a dio razvoja ide prema povezivanju podataka o hotelskoj potrošnji vode i energije s destinacijskim upravljanjem. Cilj nije objaviti još jedan zeleni indikator, nego dobiti informaciju na temelju koje netko može promijeniti tehnički ili poslovni proces.

Istraživanja na primjeru Benidorma pokazuju i koliko se potrošnja može razlikovati prema vrsti turističkog smještaja. Kamp, hotel, apartman ili kuća s vrtom i bazenom nemaju isti vodni profil. Zbog toga nacionalni ili gradski prosjek može sakriti mjesto na kojem se zapravo nalazi najveći problem.

Hrvatskim obalnim destinacijama treba vodni dashboard

Za hrvatsku obalu predložili bismo da JLS, komunalno društvo i turistička zajednica najprije izgrade zajedničku sliku sustava. Kolika je dnevna potrošnja tijekom godine? Koliki su gubici u mreži? Što se događa u tjednima najvećeg turističkog opterećenja? Postoje li dijelovi grada ili vrste objekata koje troše znatno više od prosjeka i možemo li podatke analizirati agregirano bez zadiranja u privatnost pojedinog korisnika?

Tek nakon takve analize ima smisla odlučivati gdje ulagati. Ako velik dio problema nastaje zbog dotrajale mreže, kampanja kojom goste molimo da zatvaraju slavinu neće ga riješiti. Ako se pokaže da određena vrsta turističkog smještaja ima iznimno visoku potrošnju, mjere se mogu usmjeriti upravo tamo. Ako veliki dio pitke vode odlazi na zalijevanje javnih površina ili pranje ulica, treba analizirati mogućnost korištenja pročišćene vode za tehničke namjene.

Takav pristup posebno je važan zato što se pitanje vode lako politizira. Stanovnik će za nestašicu okriviti turizam, hotelijer infrastrukturu, a lokalna vlast klimatske promjene. Bez dovoljno detaljnih podataka svatko može imati argument koji zvuči uvjerljivo, a destinacija i dalje neće znati što treba popraviti.

Benidorm ne pokazuje da veliki turistički grad nema problema s resursima. Pokazuje nešto korisnije: turistički rast i potrošnja vode ne moraju rasti istom brzinom ako se sustav mjeri i tehnički unapređuje.

Za hrvatske destinacije to je važna lekcija. Održivost vode ne počinje porukom na hotelskom ogledalu. Počinje pitanjem znamo li uopće kamo nam voda odlazi.