Otvaranjem Pical Resorta u Poreču u ožujku 2026. završen je jedan od najvećih pojedinačnih turističkih projekata u novijoj hrvatskoj povijesti. Valamarova investicija vrijedna više od 200 milijuna eura nije, međutim, završetak jednog investicijskog vala nego dobar primjer smjera u kojem se kreće veći dio velikog domaćeg hotelijerstva: prema skupljim objektima, snažnijim dodatnim sadržajima i proizvodima koji bi trebali raditi dulje od nekoliko glavnih ljetnih mjeseci.
Pical nije samo novi hotelski kapacitet. Projekt uključuje plaže, šetnice, biciklističke sadržaje, bazene i drugu infrastrukturu, a do početka ljeta planirano je više od 800 zaposlenih. Upravo je ta širina važna za razumijevanje današnjih velikih turističkih investicija. Hotel više nije izdvojena zgrada koja proizvodi noćenja, nego zahvat koji mijenja tržište rada, promet, javni prostor, dobavljače i strukturu gostiju u cijeloj destinaciji.
Valamar za 2026. planira ukupna ulaganja Grupe od 245,5 milijuna eura, a za 2027. preliminarno još 151,6 milijuna. Nacrt strategije do 2030. predviđa investicijski ciklus od približno 820 milijuna eura. Nakon poslovnih prihoda od 461 milijun eura u 2025., kompanija očito nastavlja strategiju prema kojoj se rast ne traži prvenstveno u dodavanju što većeg broja kreveta, nego u povećavanju vrijednosti proizvoda koji već postoji ili se razvija.
Sličan smjer vidljiv je kod Maistre. Obnovljeni Monte Mulini u Rovinju ponovno je otvoren nakon ulaganja od devet milijuna eura, dok mnogo veći projekt Grand Marjan u Splitu tek treba pokazati puni učinak na portfelj kompanije. Maistra, odnosno Adris, do 2027. planira oko 400 milijuna eura razvojnih ulaganja u turizam, što pokazuje da nekoliko velikih domaćih sustava istodobno vodi investicijske cikluse kakvi su još prije desetak godina bili rijetkost.
Aminess je tijekom 2025. investirao oko 50 milijuna eura, od čega približno 30 milijuna u repozicioniranje kampa Atea na Krku. Kompanija paralelno širi mrežu upravljanih i vlastitih objekata, a premiumizacija nije ograničena samo na klasične hotele. Kampovi s pet zvjezdica, glamping, heritage hoteli i manji luksuzni objekti postaju sastavni dio iste tržišne utrke.
Više nije dovoljno dodati zvjezdicu
Zajednički nazivnik tih ulaganja nije sama kategorizacija. Hotel može dobiti petu zvjezdicu, ali to još ne znači da je stvoren proizvod zbog kojeg će gost platiti više, ostati dulje ili doći u listopadu. Zato se kapital sve više ulaže u gastronomiju, wellness, sport, kongresne sadržaje, plaže, mobilnost i druge elemente koji omogućuju da objekt izvan glavne sezone ima više razloga za rad.
To postupno mijenja i način na koji treba promatrati vrijednost hotelske kompanije. Broj kreveta ostaje važan, ali puno više znače prihod po raspoloživoj sobi ili parceli, duljina operativne sezone, kvaliteta distribucije i koliko dodatne potrošnje gost ostvaruje unutar resorta i destinacije.
Za lokalnu zajednicu velik investicijski ciklus zato nije samo dobra vijest o privatnom kapitalu. Resort od 200 milijuna eura treba stotine zaposlenika, stanove za dio radne snage, prometnu infrastrukturu, vodu, energiju i lokalne dobavljače. Može povećati prihod i podići kvalitetu destinacije, ali istodobno može pogoršati stanovanje, promet ili sezonski pritisak ako se razvoj hotela i razvoj grada vode kao dvije odvojene politike.
Hrvatsko hotelijerstvo ulazi u razdoblje u kojem se investicije sve manje mogu promatrati samo kroz iznos uloženog novca. Puno zanimljivije postaje pitanje što svaka velika investicija mijenja u turističkom proizvodu i u mjestu u kojem nastaje.