Gotovo svaka vinska regija može nacrtati kartu svojih podruma. Puno je teže od toga napraviti turistički proizvod koji gost može razumjeti, rezervirati i koristiti tijekom nekoliko dana. Španjolski sustav Rutas del Vino de España zanimljiv je upravo zato što vinsku rutu ne tretira kao popis vinarija nego kao organizirani product club.
Mreža danas ima 38 certificiranih vinskih ruta. U njima nisu samo proizvođači vina nego i smještaj, restorani, muzeji, trgovine, turističke agencije, ponuđači aktivnosti i drugi dionici koji zajedno čine destinacijski proizvod. Certifikacija pritom uvodi zajedničke standarde, pa članstvo nije samo marketinško pravo na logo.
Razmjeri pokazuju da vino može biti ozbiljan turistički motiv. Vinarije i muzeji vina uključeni u mrežu tijekom 2024. zabilježili su više od tri milijuna posjetitelja i izravni gospodarski učinak veći od 112 milijuna eura. U taj izračun ne ulazi velik dio potrošnje na smještaj, restorane i ostale usluge, što znači da je stvarni učinak vinskog gosta na lokalno gospodarstvo osjetno širi.
Najnovije istraživanje još jasnije pokazuje vrijednost tog segmenta. Prosječna dnevna potrošnja enoturista procijenjena je na 345,87 eura, prosječan boravak na 2,54 dana, a ukupna potrošnja tijekom putovanja na približno 878 eura po osobi. Više od polovice ispitanika u destinaciji i noći, što je važno jer upravo noćenje prihod iz vinarije širi na hotel, restoran i druge lokalne usluge.
Dodatna prednost je sezonalnost. Vino ima vlastiti kalendar koji se ne mora poklapati s vrhuncem ljetnog odmora. Berba, gastronomija i vinska događanja mogu stvarati motive dolaska u proljeće i jesen, kada brojne druge destinacije pokušavaju pronaći sadržaj.
Hrvatskim vinskim cestama treba manje karata, a više proizvoda
Istra, Pelješac, Korčula, Plešivica, Baranja, Erdut i Ilok već imaju dovoljno snažnu vinsku osnovu da ne moraju počinjati od nule. U mnogim od tih područja postoje vinarije otvorene za goste, kvalitetni restorani, smještaj i turističke zajednice koje godinama promoviraju vinske ceste. Problem je što gost još uvijek često mora sam organizirati cijelo iskustvo.
Mi bismo vinsku rutu zato prvenstveno tretirali kao prodajni i organizacijski sustav. Dva noćenja, obilazak nekoliko vinarija, lokalna večera i prijevoz između njih trebali bi biti proizvod koji je moguće rezervirati bez deset zasebnih poziva i dogovora.
Upravo je prijevoz često podcijenjen. Vinska ruta koja podrazumijeva da svaki gost automobilom ide od jedne degustacije do druge ima očit funkcionalni problem. Organizirani transferi, shuttle ili drugi model mobilnosti trebali bi biti jednako važni kao karta vinarija.
Još je važnije mjerenje. Koliko ljudi u destinaciju dolazi isključivo zbog vina? Koliko ih noći, što još kupuju i koji mjeseci imaju najveću potražnju? Koja manifestacija stvarno povećava broj noćenja, a koja samo dovede dnevni promet? Bez takvih odgovora vinska cesta može biti poznata, ali destinacija ne zna koliko joj stvarno vrijedi.
Španjolski model pokazuje da se vino najbolje prodaje kada prestane biti izolirani proizvod proizvođača i postane organizator cijelog putovanja. Tada boca koju gost ponese kući nije završetak turističkog iskustva, nego jedan od rezultata nekoliko dana provedenih u regiji.
Kako model funkcionira
Vinske ceste često ostaju karta vinarija, dok gost sam mora povezivati smještaj, gastronomiju, prijevoz i aktivnosti.
Certificirani product club koji okuplja vinarije, smještaj, restorane, muzeje, trgovine, agencije i aktivnosti u jedan organizirani destinacijski proizvod.
Rutas del Vino de España certificira 38 vinskih ruta prema zajedničkim standardima i povezuje vinarije s drugim turističkim uslugama.
U 2024. vinarije i muzeji vina u mreži zabilježili su više od 3 milijuna posjetitelja i izravni gospodarski učinak veći od 112 milijuna eura. Prosječna dnevna potrošnja enoturista procijenjena je na 345,87 €, prosječan boravak na 2,54 dana, a ukupna potrošnja na oko 878 € po osobi.
N.P.
N.P.
Vinarije, smještaj, restorani, muzeji, trgovine, turističke agencije, ponuđači aktivnosti i destinacijske organizacije.
Zajednički standardi, rezervabilni paket, sigurna mobilnost između degustacija i sustavno mjerenje noćenja i potrošnje.
Ruta koja je samo karta podruma ili traži da svaki gost vozi između degustacija ostaje funkcionalno slab proizvod.
U Istri, na Pelješcu, Korčuli, Plešivici, u Baranji, Erdutu ili Iloku povezati nekoliko vinarija, dva noćenja, lokalnu večeru i organizirani transfer u jedan proizvod.
Vinsku cestu voditi kao prodajni i organizacijski sustav te mjeriti koliko gostiju dolazi zbog vina, koliko noći i što još kupuju.