Južni Tirol nije napravio samo agroturizam: pod jednim brendom spojio je 1.600 farmi, hranu, gostionice i zanate

Mnogo turističkih regija ima seoska gospodarstva, lokalne proizvođače, restorane, vino i male obrte. Problem je što gost te elemente često mora sam otkrivati i povezivati. Južni Tirol je kroz Roter Hahn, odnosno Red Rooster, pokušao od cijelog ruralnog gospodarstva napraviti jedan prepoznatljiv turistički sustav.

Danas brend povezuje više od 1.600 farmi koje nude smještaj, oko 90 proizvođača s više od 800 certificiranih proizvoda, seoske gostionice i tradicionalne obrte. Vrijednost nije samo u zajedničkom logotipu. Pojedine kategorije imaju vrlo precizne kriterije koji određuju koliko hrane mora dolaziti s vlastitog ili drugog lokalnog gospodarstva, gdje se proizvod mora prerađivati i kakav standard mora proći prije nego što smije nositi oznaku.

Kod certificiranih proizvoda najmanje 75 posto osnovne sirovine mora dolaziti s vlastite farme, dok kod seoskih gostionica više od 80 posto korištenih namirnica mora biti s vlastitog ili drugih južnotirolskih gospodarstava, uz najmanje 30 posto s vlastitoga. Takvi kriteriji smanjuju prostor za situaciju u kojoj restoran nosi oznaku „lokalno”, a većina onoga što poslužuje dolazi iz istog veleprodajnog kanala kao i u bilo kojem drugom gradu.

Gost zbog toga puno lakše razumije što zapravo kupuje. Ako odsjeda na farmi pod istim brendom, može pronaći lokalnu gostionicu, kupiti certificirani proizvod ili upoznati obrt koji je također dio sustava. Turistički smještaj više nije izdvojena djelatnost nego jedan kanal kroz koji poljoprivredno gospodarstvo može prodavati hranu, iskustvo i vlastitu priču.

Za mala gospodarstva to je posebno važno. Turizam postaje dodatni izvor prihoda koji ne mora zamijeniti poljoprivredu, nego joj povećava vrijednost. Gost koji spava na farmi puno je bliži kupnji sira, vina, pekmeza ili drugog proizvoda nego anonimni kupac u trgovačkom centru. Na taj način ista proizvodnja dobiva više tržišnih kanala.

Hrvatska već ima gotovo sve sastojke

Hrvatska ima OPG-ove, vinare, sirare, proizvođače ulja, ruralni smještaj, restorane i velik broj lokalnih turističkih zajednica. Ono što često nedostaje nije nova atrakcija nego sustav koji bi kvalitetne ponuđače povezao u proizvod s jasnim standardom.

Ne bismo počeli nacionalnom oznakom s nekoliko stotina članova. Puno zanimljiviji bio bi regionalni pilot s relativno malim brojem vrlo dobrih partnera. Jedna županija ili funkcionalna turistička regija mogla bi definirati stroge kriterije za smještaj, gastronomiju i proizvode te gostu ponuditi jednu platformu na kojoj jasno vidi gdje može spavati, jesti, kupovati i rezervirati iskustva.

Takav sustav ima smisla samo ako kriteriji nešto znače. Ako se članstvo dijeli svima koji ispune nekoliko administrativnih obrazaca, brend će brzo izgubiti vrijednost. Južni Tirol je zanimljiv upravo zato što je zajedničku oznaku spreman zaštititi pravilima koja proizvođača obvezuju na stvarnu lokalnost.

U Hrvatskoj bi se na taj način mogao povezati čitav niz postojećih inicijativa koje danas žive odvojeno. Gost koji boravi na ruralnom gospodarstvu trebao bi odmah znati koja je lokalna gostionica dio iste priče, gdje kupiti regionalni proizvod i koje iskustvo može rezervirati sljedećeg dana. Time turistička zajednica više ne promovira desetak nepovezanih logotipa, nego pomaže prodati cijeli lokalni ekosustav.

Najveća lekcija Roter Hahna zato nije u broju farmi. Ona je u činjenici da se regionalni brand može graditi tako da istodobno koristi gostu, poljoprivredniku, ugostitelju i lokalnom gospodarstvu, ali samo ako iza njega postoji standard koji nešto vrijedi.